Ovaj članak je preuzet sa portala 100posto.hr od autorke Valerije Bebek i uredništvo Trendy portala se slaže sa njim u potpunosti!
„Zaista ne poznajem niti jednu osobu, uključujući i sebe, koja nema mobitel prepun selfija. Ima tu svega od pozdrava s kave trećoj prijateljici koja nije s nama, brzinskog okidanja fotke jer jurimo kroz Šibenik, da vidim kako mi stoje naočale, kako sam našminkana, kako mi stoje nove hlače, da vidim kako izgledam bez njih. Tko kaže da nema hrpetinu selfija u mobitelu, a ima mobitel, laže. Neke slike se šalju, neke kropaju, većina njih ostaje u mobitelu dok se na nakrca pa se prebacuje u folder na laptopu koji više nikad ne otvoriš. Ni ne znaš gdje je. Je li to najpametnija stvar koju možete napraviti, vjerojatno ne.
Ali nije ni kazneno djelo. Ukrasti fotografije i bez nečijeg znanja ih objaviti to je kazneno djelo. Objaviti ih čak i ako ste vi autor, a model nije dao pristanak na objavu ili čak ako ste fotku dobili od recimo cure, ili dečka – crno na bijelo to je kažnjivo zatvorom.
Ipak, upravo je taj goluždrav prizor došao u inboxe mnogim mojim prijateljicama, a i meni u 24 sata provedena na Grinderu (aplikacija za gej muškarce). Niti jedna žena nije išla javno objavljivati montaže, slike intimnih dijelova tijela, spojenih s facom i imenom. Ne postoji fukbuk za muškarce. Jer uvijek nekako kada se i govori o tom problemu, krivnja se okrene na žene. ‘Kako si se (droljo, jadnice, usidjelice…) našla u poziciji da ti stranci mogu slati slike?’, uzjapure se komentator/ice. Možda jer je sada 21. stoljeće? Samo eto nabadam. Žene ne šalju intimnije fotografije svojih bivših, ili nesuđenih, ni prijateljima u inboxu, ni porno stranicama, ni medijima.
Ali zato još od davnih osamdesetih postoji nešto što se zove revenge porn (pornografija iz osvete), te je uglavnom – pogađate – usmjerena protiv žena. A revenge porn je s internetom i modernom tehnologijom zvanom cloudovi, dobio filmske razmjere. Nešto kao križanac Hakera i svih Oceanovih nastavaka. Ovo ambivalentno društvo obožava ženska tijela, ali mrzi žene. I tu nastaje plodno tlo da svaka takva nesretnica postane suicid materijal. Kog briga, glavno da moralne vertikale požive.
Koliko god smatrala da smo neke stvari usvojili, kadli evo nas tu gdje jesmo. A tu gdje jesmo, 1984. čini se kao svijetla budućnost. Generacije ljudi odraslih cupkajući uz Madonnu ili Queenovce prvi će početi tjerati pedere da se ljube doma, i naricati nad poštenjem žena koje je dobro umotano u dolčevitu. Kako? Slušam, čitam i pitam se kako je to moguće?
Prekinimo medijsko ponižavanje žena
Mislim da se 2018. ne treba čuditi kao pura dreku što netko tko radi kao pop pjevačica snimi milijardu seksi selfija, jer eto mora objaviti njih tri na društvenoj mreži. Trebalo bi se čuditi da pored GDPR-a ponovno intimne fotografije bilo koje osobe nađu mjesto u medijima. No, na žalost kod nas su stvari malo drugačije. Tu se sasvim nonšalantno prelazi preko kaznenih djela. Gadljivo je gledati da bivši partner čini sve kako bi ekonomski i psihološki uništio ženu koja mu je dala nogu. Stvarno, jedino što joj još može priuštiti je da je sa žutih stranica, prebaci u one crne.
Mediji u Hrvatskoj ipak su nešto ‘blaži’ prema Severini već trećem medijskom zlostavljanju koje ta žena prolazi. Kiosci tu nisu bili preplavljeni njezinim likom, svi nešto uvijeno stavljaju linkove na srpske stranice. Zato je sad pravo vrijeme za guranje agende – prestanka medijskog iživljavanja nad ženama. Ako se pročešljaju naši mediji vidljivo je kako postoje ne dvostruka, nego stostruka pravila za muške i ženske osobe i sve one između.
Kad si muško možeš se napiti, razbiti Ferrarija svakih pola godine, napraviti sedmero izvanbračne djece, i dalje ćeš biti simpatičan čovjek iz naroda. Možeš prebiti ženu dok ljubavnici namještaš posao u državnoj firmi i ostat ćeš na funkciji, a plaćica iz proračuna ide. Iz te perspektive, a žena si, i kameno doba čini se kao svijetla budućnost.“
