U savremenom svetu često se može čuti uzrečica kako je internet izmišljen zbog smešnih videa i – pornografije.
Upravo na te dvije ‘kategorije’ otpada, naime, većina svetskog internet prometa, a sasvim sigurno nema nikoga od nas ko nije poklonik barem jedne od njih.
Prema nekim statističkim podacima, pornografija čini 35 posto ukupnog downloadanja na internetu, a ima više prometa nego Netflix, Amazon i Twitter zajedno. Najveća svetska pornostranica, PornHub, pohvalila se početkom godine brojkama kako svakih pet minuta u svet emituje više podataka nego pedeset miliona knjiga njujorške biblioteke, a kada bi netko hteo da pogleda sve amaterske porno materijale koje su na stranicu postavili korisnici trebalo bi mu punih 68 godina gledanja.
Iz tog razloga ne treba da nas čudi da je pornografija industrija vredna milijarde dolara, međutim poznavaoci porno scene sve više postavljaju pitanje u kojem se smeru industrija kreće i ko zapravo ubire najveći deo kolača.
Rasprava o budućnosti pornografije sastoji se od tri područja, a teško je reći koje je mračnije.
1. Eksploatacija žena, nasilje i dečja pornografija
Jedno staro i odavno zaboravljeno pravilo objašnjava zašto je senzacionalizam loš – jer nakon konzumirane senzacije ljudi traže samo još veću senzaciju, ponašajući se kao ovisnici. Ta se uzrečica iz novinarstva može komotno precrtati i na svet pornografije koji je danas perverzniji, a često i poremećeniji nego ikad pre. Konzumentima pornografije više nisu dovoljne ‘samo’ scene eksplicitnog seksa između dva partnera, već se u set ubacuju sve veće perverzije, a to uglavnom ide u smeru ekstremnog nasilja i eksploatacije žena koje se u porno svetu prikazuju kao objekti. Dvostruke penetracije, redaljke i fizičko zlostavljanje (udaranje, šamaranje, pljuvanje) žena tokom seksa već je godinama standard pornoindustrije, pa se producenti moraju dobro namučiti kako bi njihovi filmovi bili još radikalniji, perverzniji i – gledaniji.
Stručnjaci upozoravaju kako je u porastu broj distributera ilegalne, dečje pornografije. Prema podacima fondacije Innocent Justice koja se bavi borbom protiv dečje pornografije na webu, samo prošle godine otkriveno je gotovo 625 hiljada distributera dečje pornografije samo na području Sjedinjenih Američkih Država. A to su oni koje je lako otkriti, s obzirom na kapacitete tamošnjih policijskih agencija. Puno su veći problem oni koji dečju pornografiju ‘streamuju’ iz nerazvijenih zemalja sveta, a postoje i slučajevi u kojima siromašni roditelji u nekim azijskim zemljama prikazuju vlastitu malu decu nagu ili u eksplicitnim seksualnim položajima strancima na internetu za nekoliko dolara. To je tržište koje raste neverovatnom brzinom, upozoravaju stručnjaci, pribojavajući se kako problem poprima nezaustavljive globalne razmere, pa se veruje da tržište dečje pornografije trenutno predstavlja najbrže rastući online biznis na svetu.
Osim što su deca žrtve porno-predatora, ona su i na meti pornografije kao konzumenti. Procenjuje se da je 90 posto dečaka i 60 posto devojčica do 18. godine već odgledalo barem jedan hardcore pornografski film. Psiholozi i psihijatri upozoravaju kako dugotrajno konzumiranje pornografije može izazvati zavisnost, dovesti do socijalne disfunkcionalnosti, umanjiti osećaj užitka tokom stvarnog seksa i dovesti do brojnih problema u vezama, a svi ti problemi pojačavaju se kad su u pitanju maloletni umovi koji se još razvijaju.
2. Visoka tehnologija u službi pornografije
Pornoindustrija svakog dana grabi dalje, snažnije, intenzivnije trudeći se da privuče nove korisnike, a visoka tehnologija pritom im je saveznik broj 1. Stoga se kaže kako je VR tehnologija (virtualna stvarnost) u fazi gde će upravo pornografija diktirati njen daljnji razvoj: Da, simpatično je gledati crtane i 3D filmove u VR okruženju, ali upravo spoj porno filma i VR-a daje mogućnost erotskim filmovima da korisnika doslovce uvuku u radnju, smeštajući ga u ulogu kakvu zaželi. Ali, ni to nije dovoljno, pa je tehnologija otišla korak dalje. Paralelno s razvojem VR-a razvijala se i tehnologija seksualnih pomagala, a naročito masturbatora za muškarce. Od nezgrapnih i ružnih veštačkih vagina (pri čemu je FleshLight učinio revoluciju na tom području), došli smo do sofisticiranih elektronskih masturbatora napravljenih od superrealističnih materijala čiji se proizvođači kunu da su ‘bolji od prave stvari’.
Stoga je logičan korak bio – spoj te dve tehnologije. Amaterska pornografija na internetu sve više preuzima primat jer ljudi žele da vide stvarne osobe u seksualno eksplicitnom činu, ljude koji ih podsećaju na njihove komšije, prolaznike u tramvaju, kolege na poslu, a ne pornodive silikonskih grudi i usana. Stoga je posljednjih godina u porastu popularnost privatnih webcam showova. Nakon toga smo dobili webshow u koji se može ‘ući’ pomoću VR tehnologije, a sada se već reklamiraju sajtovi koji koriste ‘teledildoničku tehnologiju‘. Stvar je bukvalna, zabavna i zapravo dosta poremećena.
Izvođačica showa tako koristi muški deo teledildoničkog masturbatora, a njen klijent (koji za to dobro plaća po minuti) ženski deo teledildonike. Pomoću VR naočala i takvog, visokotehnološkog masturbatora, stranac sa drugog kraja sveta svoje pokrete može ‘preneti’ na svoju, nazovimo je realno, online prostitutku, koja takođe oseća sve njegove stimulacije. Klijent na taj način dobija utisak kako je u realnom seksualnom odnosu sa zanosnom ženom koja je, zapravo, stotinama ili hiljdama kilometara udaljena od njega. Proizvođači takve opreme često vole prodavati mantru kako je reč o pomagalima za parove kako bi ostali intimni dok su razdvojeni, kao tokom dugotrajnih službenih putovanja, međutim to je samo romantični mit.
I na samom kraju, tu su seksualni roboti, koji takođe proteklih godina poprimaju pomalo zastrašujuće razmere. Nastali su od jednostavnih seks-lutaka na naduvavanje koje su evoluirale u lutke neverojatno realističnog izgleda napravljene od materijala koji sjajno imitiraju ljudsko meso, a sada se dizajneri sve više bave ubacivanjem ‘mozga’ u te lutke, odnosno veštačke inteligencije, kako bi svojim korisnicima omogućili što realnije iskustvo.
Ne treba da nas čudi kako se sve više beleže slučajevi muškaraca koji žive sa svojim seks-lutkama, a jedan jezivi BBC-ev dokumentarac Guys with dolls od pre nekoliko godina (dok lutke još nisu imale inteligenciju) opisao je život muškaraca koji svoje lutke izvode na večere i u bioskop, kupaju ih, brinu o njima i vode na ‘lekarske preglede’.
Već je otvoreno nekoliko bordela sa realističnim seks-lutkama, a klijenti nestrpljivo čekaju kada će u bordele doći i ove ‘inteligentne’.
Kada je upotreba tehnologije u porno svetu u pitanju, čini nam se kako nema granica.
3. Ko tu zapravo zarađuje?
Zadnje pitanje o budućnosti pornoindsutrije jest – iako se tu svakodnevno vrte milijarde, tko ih zapravo trpa u džep. Odgovor se može primijeniti na gotovos vaku robu široke potrošnje u svijetu (jer pornografija to jest) – nekoliko izuzetno moćnih kompanija i multimilijunskih korporacija nauštrb manjih produkcija, glumaca i OPG-ova (Običnih pornografskih gospodarstava).
Već sada nekolicina najvećih stranica čini ukupno 90 posto pornografije na internetu, a najveći je problem što one zapravo ‘kradu’ materijale s drugih sajtova, odnosno riječ je o piratiziranoj pornografiji. Lijepo je to nedavno za magazin Vice objasnila Erika Lust, poznata po proizvodnji pro-feminističke pornografije, koja je zabrinuta da će male produkcije potpuno nestati sa scene.
„Prije svega tu je piratski poslovni model besplatnih tube sajtova. PornHub i slični ne proizvode svoj materijal već ga kradu. Tradicionalno se oslanjaju na „korisnike“ koji sami postavljaju sadržaj, i nominalno to rade samo uz dozvolu, ali jasno je da uz veliku količinu licenciranog materijala na takvim sajtovima, također se masovno i krši copyright. Ipak, oni tvrde da se oslanjaju isključio na doprinose samih korisnika i ne garantiraju da je svaki video pod licencom. Kad autor otkrije da je njegov film ilegalno postavljen, može se žaliti siteu, pošalje im DMCA zahtjev da film uklone, i oni ga stvarno uklone. Ali već sutra isti snimak već je postavio neki drugi korisnik – nekad čak i isti onaj koji ga je po prvi put postavio. Nema svaki mali porno studio mogućnost da patrolira tube sajtovima i provjerava ima li na nekom njihovog sadržaja. Snimci se postavljaju brže i češće nego što stižu zahtevi za njihovo skidanje“, upozorava Erica Lust.
Dodatan je problem nova regulativa u Ujedinjenom Kraljevstvu prema kojoj će porno-stranice morati imati softver za kontrolu identiteta korisnika, odnosno utvrđivanja jesu li punoljetni. Novac za razvoj takvih programa imaju samo najveće kompanije, a male si to ne mogu priuštiti, pa će biti primorani unajmljivati softver od velikih kompanija, što de facto znači da će se i promet sa malih stranica pribrajati velikima.
